Čitaoci

понедељак, 28. децембар 2009.

JACINA FLAŠA

Jedan dan me je moja prijateljica pitala dal imam nešto od gotovih radova za prodati, pošto slabo prodajem svoje radove onda ni nemam nikakvu zalihu urađenih radova. I tako smo se dogovorile da uradim flašu za piće od 1 litre. Jako sam zadovoljna sa urađenim i sa kompletnim izgledom flaše tako da sam posle uradila još. Radila sam tako da se odelo može skinuti i oprati. Ima malu kravatu koja je i drži. I naravno kakvo bi to odele bilo bez šešira. Ovo je ona poklonila svojoj sestri za rođendan. Poklon je dobio sve pohvale. Nadam se da će i vas obradovati.




































Inače imam jako puno sad već gotovih radova i uslikanih ali nestižem da ih sve postavim na blog. Izgleda da ću i ceo januar da vas obasipam sa urađenim i poklonjenim radovima.

Pozdrav za sve čitaoce mog bloga i sretni vam božićni i novogodišnji praznici i da svi kreativci naredne godine budu još uspešniji!

недеља, 20. децембар 2009.

ORIGAMI U NEDELJU

Prošlu nedelju sam čuvala stariju sestričinu. Ona ima nepunih 9 godina i trebalo se je zabaviti. Na red je došao i origami sa sajta YOU TUBE. Radi se od 12 jednakih kvadrata i svi se kasnije spoje u celinu. Krajni rezultat je vredan truda. Dobije se interesantna igračka koja ima svoje oblike i stalno se vrti rukama za tri drugačija oblika. Mi smo radile od novina koje smo iskrojile u jednake kvadrate pa možda i nije tako lepo ispalo kao sto oni na YOU TUBE rade ali nas dve smo bile zadovoljne. Evo i slikica :-)

среда, 16. децембар 2009.

NEŠTO ZA MENE

Najzad sam uspela da uslikam bolero koji sam radila po uzoru na Dacine. Samo moj je crne boje i dugo me je mučila kopča. I onda je ideja došla da se napravi broš od nekih cirkona koje je moja sestra i to mlađa skinula sa svojih novih farmerica. Ništa posebno ali najzad može da se nosi. I tako sam najzad uspela da ga uslikam da se lepo vidi.
Poenta cele priče je ta da sam posle dužeg vremena nešto uradila za sebe. Hvala Daci na pomoći i meni na uloženom trudu. I tako sam sad ponosna vlasnica jednog predivnog i svečanog bolera.

уторак, 8. децембар 2009.

ZEPICE

Kod nas na pijaci se mogu kupiti zepice, ali one starinske koje su naše bake pravile. I tako meni jedan dan priđe jedna žena i kaže "hajde da ti obujem dete, već sam jedno jutros obula". Ja se okrenem da vidim šta prodaje kad ono zepe. Mislim se u sebi pa ja znam da uradim lepše i bolje. Neko je izmislio internet i mogućnost istraživanja. Pa tako moje zepice možda nisu najlepše na svetu, ali su najbolje koje sam mogla da uradim za prvi put. I verujte toliko su se sestrine cure oduševile da sam morala i njima da pravim. A za ove Vanjine bele svi su rekli da su odlične. A sad vi prosudite sami! :-)


Mogu da se nose kao plići model.




























I evo moja beba već uživa u njima. I obično ih nosimo kao dublji model!

четвртак, 3. децембар 2009.

SWAP

Vreme praznika i poklanjanja. I tako sam zalutala na swap, a on se nalazi na forumu MOJ RUČNI RAD i označava igru u kojoj svako nešto poklanja i nešto dobija. Dobili smo temu na koju radimo poklone, a tema je bila ČETRI BOJE. Poklonila sam torbu i flašu, a dobila prelep nakit. I da nedužim ja sam zadovoljna sa onim što sam uradila i sa onim što sam dobila.





Ovo je torba, takav model sam već radila sebi ali ova mi je prelepa. Uštirkana je pa lepo stoji.















Ovo je flaša i prva tako urađena.















Ovde se lepo vidi šeširić koji je pričvršćen na čep. A ove poklone je dobila RADARTA.
















Ovo je prelepi komplet nakita koji sam ja dobila od drage UNIKORN.












I šta reći osim da su nakit svi pohvalili, i najbitnije da je pogodila sve boje i da ga rado nosim. Toliko je lep da bi moje dete rado da ga nosi i jako se obraduje kad ga vidi na meni.

недеља, 29. новембар 2009.

POKLONI IZ TURSKE

Evo i ja malo da se hvalim sitnicama koje mi je muž doneo iz Turske. Malo kasnim ali kompijuter je imao malo svoju fazu pa se nismo baš lepo sagali od početka sa novim programom. Evo malo sličica!







Ovo je Vanja dobila od tate iz Turske. Bade mantil i telefon da ga zove na posao.








Ovo su sponzori dali poklone, u kocki je upakovana majica, u lizalici je traka za kosu, a žutoj limenci su šareni hanzaplasti.





Ovo je da vidite hanzaplaste i da probate da upakujete majicu u kocku.






Meni narukvica i brdo čokolade koju sam pojela pa nema slike.





Termo šolja za kafu i narukvica za mene, a ovo voće su ukrasni sapuni.




I naravno, hekla se i dalje :)

среда, 4. новембар 2009.

VAZE

U nedostatku inspiracije za neka veća dela. Odlučila sam da pravim vaze. I tako su nastala ova dela. A svaka vaza u sebi sadrži staklenu bočicu od sokića. Pošto se kod nas slabo reciklira, i pošto pretežno sve boce bacamo onda sam ja odlučila da od flašica za sokice koje kupujemo našoj bebi napravim vaze. U naletu inspiracije uradila sam par različitih dezena. Ima još po koja koja nije ustirkana ali i to će biti uskoro. Biće to lepa kolekcija vaza. I kao predlog moj muž mi je dao ideju da ih prodajem. Pa sad probacu. Nije utrošeno puno materijala pa neke će svakako otići za poklon a neke su već i poklonjene. A šta ću uraditi sa ostalima vreme će pokazati. I još da dodam. Štirkala sam sa šećerom i vodom. Malo sam pogrešila i nisu ispale baš tako jako čvrste kako sam ja mislila ali biće sledeći put bolje.
Ovo je Vanjina prva flašica soka, tako da je ova flašica ostala kod nas kući da nas podseća na njen prvi kupovni sokić. A ljubičasta traka je sa njene prve jakne. Traka je držala deklaraciju za jaknu pa je bila odlična da ukrasi ovu vazu.











Ovako izgleda cela kolekcija vaza. Kao što se vidi svaka je različita.















Ovako izgledaju od gore, i sad se vidi da je u svakoj staklena flašica!













Još jedna slika svih flašica na okupu pa je tu i ova roza za sad jedina u boji!











A ove dve iste su već otišle na poklon. Dobile su je muževljeva tetka i ujna. Pa da nebi slala dve različite i da nebi bilo zabune koja je lepša bilo je najbolje uraditi dve iste i tako poslati. Komentari su stigli pozitivni za moj rad i trud. Inače ovo je bio prvourađeni motiv za vazu i meni se je jako dopao.
:-)

уторак, 27. октобар 2009.

KAŠIČICA OD BEOLINA

Evo i mene je privukao beolin. Tačnije prvo sam ga videla kod Bube na blogu i njene radove, onda sam joj malo dosađivala sa objašnjenjima i mogućnošću da mi pošalje paket, da bi na kraju stigo iz Beograda preko muževog prijatelja. Odmah sam to veče kad sam ga dobila isprobala nešto i da napravim, pokušaj je bio dobar ali sam ga ja zalepila na staklo i prilikom kuvanja sve se je odlepilo i morala sam ga baciti. Ali prvobitni plan je i bio da produžim kašikice koje sam kupila za šećer i za male šolje za kafu. Pa pošto se u današnje vreme kafa pije iz velikih šolja te kašičice ni ne koristim pa evo prvog pokušaja. Nije baš idealna ali za prvi put je super ispalo. Još da dodam da mi je Buba rekla da ispečem beolin ali pošto je bilo jako kasno bilo mi je mrsko da ga pečem pa sam ga skuvala. I evo rezultata.
Ovo je kašičica u prvobitnom izdanju!
A ovo je kašičica u novom izdanju!

уторак, 20. октобар 2009.

ŠEŠIRIĆ SA STUBIĆIMA

Evo još jednog šeširića, rađen za poklon trogodišnjoj devojčici. Šemu sam dobila na forumu SAM SVOJ MAJSTOR. Jako se brzo radi, ali se i razlikuje od prethodnog jer je jako mekan kad se uradi. Radila sam ga dva poslepodneva, da mi je beba dala više vremena bio bi i pre gotov. Ali evo sad postavljam slike a devojčica se je već obradovala, jer smo joj poklon već odneli. Ipak mi je lepši prethodni šeširić jer je čvršći. Probaću ovu šemu ponovo da uradim ali sa tanjom iglom, možda bude bolje. Da bi šeširić mogla da uslikam stavila sam ga na teglu. Tako da sad znate zašto lepo stoji.




















Pozdrav za sve ljubitelje heklanja i za sve čitatelje mog bloga :-)

среда, 14. октобар 2009.

POKLON OD BEBE

Pre neki dan sam iskoristila vreme i malo lutala po internetu. I tako lutajući zalutala sam na Bebin blog. Pohvalila sam njene radove i uveče me je čekalo iznenađenje na mejlu. Poruka je bila od Bebe i puno mi se je zahvalila na poseti i ponudila da mi pokloni komad nakita koje sama pravi. Pošto su mi se jako svidele jedne minđušice i one su se još nalazile kod nje, ona ih mi je i poslala poštom. Od danas sam ponosna vlasnica ovih minđuša.
Sliku sam preuzela sa njenog bloga da biste svi mogli da vidite njihovu lepotu.
Šta da vam kažem osim da sam danas ponosno šetala gradom sa novim minđušama, čak je i moje dete primetilo nešto lepo na mojim ušima i stalno je pružala ruke da ih i uhvati. Mislim da kad poraste će i sama tražiti da ih nosi. Žao mi je što je slika loša ali slikana je sa kamerom.

I još nešto ako niste upoznati sa Bebinim blogom ja vas sve pozivam da svratite kod nje. Ona stvarno ima prelepe radove. Evo i adresa njenog bloga http://bebaca.blogspot.com/. Nadam se da ćete se svi uveriti u lepotu njenih radova.

уторак, 13. октобар 2009.

ŠAL

Evo ovde u Somboru je noćas došla zima, ili jako hladna jesen. Pa da nebude da se nisam setila svoje mame i da nisam mislila na nju napravila sam joj jedan šal. Nije ništa naročito ali eto i to je jedan poklončić. Rađen je sa detaljem od pet istih cvetova i sa dodatim resama. Čak sam dobila i narudžbinu za još jedan od sestrine starije ćerke, njoj se nesviđaju šeširići ali šal joj je ok i to bi htela da ima. I tako ja i dalje ispunjavam želje ;-)

петак, 9. октобар 2009.

UMODROM

Na blogu LOGIKA ili na ovoj adresi http://logika-nikola.blogspot.com/ danas je počelo takmičenje. Još nje kasno za prijavljivanje i učestvovanje. Možda vam se svidi nagrada koju sam ja pravila pa se malo i potrudite da je osvojite. Inače sam sama morala praviti šemu za upitnike ali lepo su uspeli. Pa sad ako hoćete malo da se odmorite od heklanja i da malo razmišljate a vi brzo preuzmite pitanja i šaljite odgovore. Inače za najbolju takmičarku biće nagrada jamb kockice u boji. Nadam se da je ponuda primamljiva.

уторак, 6. октобар 2009.

ROZI ŠEŠIRIĆ

Šta reći osim da je moja Bojana oduševljena zbog svog šeširića. Taj dan kad sam joj ga i dala odmah je otišla sa tatom na igralište da ga svima i pokaže. Rađen je vunicom i ono što sam naučila između ova dva urađena šeširića, je to, da je sa vunom lakše raditi. Ali pošto uvek mora biti i neko "ali" onda je to razlika što je beli čvršći jer je rađen sa koncem, a ovaj rozi od vunice je malo mekši. Ali i jedan i drugi lepo stoje na glavicama svojih ponosnih vlasnica.

петак, 2. октобар 2009.

MARKIZA

Ovu tortu smo probali da radimo u raznim oblicima. Prvo je bila četvrtasta, kasnije okrugla i sad zadnji put je bila jajasta kao što ste i videli. Torta je od čokolade pa sad ko voli kremasto i čokoladno markiza je dobitna kombinacija.
Potrebni sastojci - za duplu meru jer je to onda pristojna torta:
- 14 jaja
- 500 gr šećera
- 2 margarina za kolače
- 500 gr čokolade za kuvanje (može i da se kombinuje 300 gr originalne čokolade za kuvanje i 200 gr kakao table)
- aroma ruma
- 200 do 300 gr petit keksa (zbog veličine tepsije koja se koristi)
- 2 šlaga.
Način pripreme torte:
Odvojiti žumance i belance u dve činije. Onda u žumance staviti šećer i mutit, zatim u to dodati margarin i opet mutiti. U izmućenu smesu dodati otopljenu čokoladu (čokoladu topiti sa malo margarina za kolače na tihoj vatri) i izmešati da se dobije lepa smesa. Onda ukapati ruma po želji. Netreba cela bočica ( u zavisnosti od ukusa i jačine arome treba manje od pola bočice).
Posebno izmutiti belanca u onda ih polako varjačom mešati sa prvom smesom. Mutiti ručno varjačom da se lepo sjedini i da se belance utopi u prvu smesu.
Sada tepsiju ili šerpu u kojoj planirate da napravite tortu treba prvo staviti petit keks prethodno potopljen u mleko i rum. Obložiti keksom dno tepsije, zatim celu masu istresti na keks i onda odgore staviti ponovo keks potopljen u mleko i rum. I sad tortu ostaviti da prenoci u zamrzivaču. Po pravilu bi trebala da stoji u zamrzivaču 12 sati. Kad je izvadite iz zamrzivača onda je istresete iz tepsije na tacnu i odgore stavite šlag ili dekoraciju koju hocete.
E sad mi smo iz iskustva naučili da je lakše prvo u tepsiju staviti najilon pa tek onda keks i smesu jer kad se vadi, lakše izađe iz tepsije. Jer kad okrenete tepsiju lakse se povuče najilon koji vuče napolje celu tortu. I pošto je moja porodica ljubitelj kremastih ali čistih filova u ovaj fil možete staviti i suvo grožđe, orase, keks. Ali mi smo to sve izbacili jer nam je najlepša ovako kad je napravimo. Odnosno to je čista torta i tako je moja mama uspela da zadovolji ukuse svoje porodice.
I sad evo jedna slika kako torta izgleda iznutra, zaprvo to sam parče jedino pronašla na slikama. Nadam se da će je neko i napraviti i da će se oduševiti.

среда, 30. септембар 2009.

ROĐENDANI I TORTE

U subotu je moja malđa sestričina slavila svoj četvrti rođendan. I moja beba i ja se lepo spakujemo i odemo na rođendan. Dete nam se obraduje i kad sam je izljubila i izvukla uši pitam je lepo gde je torta, kad ona meni lepo kaže da torte nema. I sad ja njoj lepo kažem pa onda nas dve idemo kući ako nema torte. Ona dete ništa negovori pa valda je mislila da je nana (a tako me zovu jer ja sam mlada da me zovu tetka) malo poludela. Ja se normalno šalim, a zašto, pa zato što je torta došla kod mene i ja sam je ukrašavala. Da neznam samo da šijem i heklam i da držim iglu u rukama pokazuje i ova barbika. Šta da radim kad od svih salata i mesa meni je najdraža čokolada. Sutra uveče odemo kod prijatelja a njihova je curica slavila pre nekog vremena svoj treći rođendan i sad se meni njena mama hvali sa slikama sa rođendana i pokazuje sliku torti koje su bile. Nemam reči sve su prelepo ukrašene, ali je torte radila i profesionalna kuvarica koja se tim poslom bavi preko 20 godina. Nemam reči, i mi nekad naručimo torte ali ja znam da neću skoro zaboraviti zapanjen izraz lica moje Bobe kad je videla svoju tortu pa verujte nije prepoznala ni svoju barbiku na torti a ne da se nije obradovala. Pre par godina sam i starijoj radila isto tako barbiku ali nisam mogla da nađem sliku, ako je nađem pokazaću vam i tu.

Ovo je torta pre svećica.


A ovo su moje cure, a ova u sredini je slavljenica.

субота, 26. септембар 2009.

E OVO JE POSAO

Juče posle podne, šta da radimo. Ja i beba bi išle u šetnju a tata bi još malo rešavao zadatke. Pa kome onda udovoljiti. I tako dođemo na ideju da zaposlimo babu i dedu. I lepo ja i beba siđemo u pridzemlje i damo prvo babi zadatak da kuva kafu. Onda izađemo napolje i zaposlimo dedu da voza bebu u kolicima. A ja pitate se šta sam ja radila pa normalno pila kafu i heklala.
I sad se pitate zašto je to bitno i evo, beba je nosila svoj novi šeširić i vozila se u sedećem položaju. Morala je biti vezana sa svim mogućim kaišićima da nebi pala, ali nema veze bitno da je ona sva bila važna sa svojim šeširićem i razgledajući dvorište iz novog ugla gledanja.
A ja sam kao što i vidite uslikana kako heklam čisto kao dokaz da se vidi da ipak ja radim sve te radove za koje se hvalim. Malo šale nikad nije dosta. Pozdrav :-)

IZGUBLJENI PUT

Evo prilike za nekoga ko voli da radi stonjake iz delova. Jednom davno sam probala da uradim ali bila sam početnik pa mi je bilo preteško, pa sam morala da odustanem. Ali sad već kad sam uslikala šemu onda ću je staviti i ovde možda nekom bude inspiracija za rad. Inače gotov rad je slika iz novina. Nebi volela da bude zabune.

четвртак, 24. септембар 2009.

1000


Pre par meseci ovo je krenulo kao avantura. Na nagovor mog supruga koji se je dosetio i pitao me zašto i ja nebi imala svoj blog rekla sam pa ajde napravi mi ga. I pošto smo bili u pripremi za doček prinove i manjak ideja logično je bilo da se blog zove NADIN BLOG. I tako sam krenula i ja u blogerske vode. I sada na jednom mestu postavljam svoje radove. I kad je ovaj projekat pokrenut nisam očekivala da će i da opstane. Uvek sam mislila pa ko će pohvaliti moje radove kad su njihovi još lepši. Ali evo zahvaljujući svim ljubiteljima ručnih radova moj blog je dobio i 1000-tu posetu. I šta reći osim hvala svim ljubiteljima heklanja na svakoj poseti i na svakom komentaru i savetu, jer sam uz vas mnogo naučila i to se je već sad i odrazilo na rad koji stvaram. Još jednom hvala za sve koji su omogućili da ovaj moj blog bude posećen i da doživi svoju veliku cifru u posetama. Nadam se da će i druga polovina godine da donese sa moje strane više radova, a sa vaše strane i više poseta i komentara. Pozdrav za sve posetioce i ljubitelje ručnih radova!

:-)

недеља, 20. септембар 2009.

KINESKA HEKLAČICA

U vreme kad sam ja pre par godina radila kod čuvenih kineza nisam videla ni jednu heklačicu. A gazdarica nas je redovno slala u izvidnicu kod konkurencije za proveru robe i cena. I tako neki dan nas pet cura krenemo u šetnju i svratimo kod kineza. I gle čuda kinezi imaju heklačice i to univerzalne kao kafa 2u1. I sad biraj. Ostao im je mali izbor i to u dve veličine slučajno sam kupila istu veličinu. Morala sam da kupim jer je koštala samo 50 din. I tako prvom prilikom ću da probam i to kinesko čudo.
Slika je malo lošija jer je slikano kamerom. Ali mislim da se vidi šta znači 2u1.

петак, 18. септембар 2009.

ŠEŠIRIĆ

Evo najzad i mog prvog šeširića. Nisam znala koliko taj mali šeširić traži pažnje i truda. Ali na kraju se isplatilo. I tako sam probala prvi put, i nestade mi konca. Onda krenem da radim od drugog konca a on pretanak i trebalo bi mi mesec dana da ga uradim i završim. I nakraju kako to obično i bude treća sreća i ja ga napravi i uradi. Mojoj bebi lepo stoji ali nisam ga slikala na njoj ona je tada spavala. Radila sam ga od istog konca kojim radim i stonjake ali sam ga radila sa dve niti. I sinoć dođe moja mlađa sestra i pita kad smo kupili bebi šešir ili ko joj je kupio a ja sva ponosna pa kažem ja sam ga pravila i sad bi i ona jedno šeširče za zimu. Ako bude dobra seka i keka dobiće ga. Malo se šalim ali moram prvo da odmorim prste.

уторак, 15. септембар 2009.

KREČENJE

Recimo da je pauza i šta onda da se radi. Evo ja ću da pijem jednu slatku i toplu nes kafu. Inače sam poznata po tome da pijem tursku kafu sa jako malo šećera i sa mlekom. A interesantno je da volim i nes kafu ali nju pijem bilo toplu ili hladnu ona mora biti jako slatka. Kao cura sam izluđivala konobare i tražila i po 10 kesica šećera. I dok sad uživam u malo mira i pijuckam kafu evo i slika sa krečenja. Godinama su svi navikli da su mi svi zidovi u plavoj boji i sad je došla promena sad su žuti.
Ove dve cure su bile glavni majstori. Velika je moja mama koja je i krečila, a mlađa je moja ćerka koja je bila razumna i dobra taj dan što nam je omogućilo uspešno privođenje kraju. Inače da nebude zabune to nije slikano kod mene.
Ovo je jedan ćošak ali na ormanu su naređani muževljevi pehari. I verovali ili ne svi su puni i medalja sa raznih takmičenja.
Ovaj deo je kao radna soba jer tu je i kompijuter i mali tv. Ali tu su i značajne slike naše male porodice.
Ovo je jedan od slatkih poklona za moju bebu. To je dobila od moje koleginice sa posla, a uradio je njen muz. Mislim da se lepo vidi da piše Vanja i ostavljeno je mesto za sliku koju još nismo stavili jer smo ga tek dobili.
Ovo je jedan mali milje koji nikad nisam uslikala. Interesantna je šema i brzo se radi. Kao što se vidi idu mi ponekad i krugovi. Malo i šale.
A ovo je u subotu postao naš novi član. Nisam stigla da se hvalim ili pohvalim ali moj muž je u subotu postao prvak Srbije u logičkim zadacima. I tako je ovaj pehar dobio svoju novu porodicu. Sad se već uveliko druži sa ostalim. I naravno i on ima medalju u sebi. Eto obaveze zovu ali barem sam se nahvalila. Pozdrav za sve posetioce.