Čitaoci

субота, 27. март 2010.

ŽENSKI IZLAZAK

Pre neko veče su me prijateljice pozvale na "ženski izlazak".

Rekla sam mužu da ću doći kući do ponoći i svečano obećala! Sati su prolazili, kokteli su se nizali prebrzo. Oko 3 sata, pomalo pripita, krenula sam kući. Čim sam ušla u kuću, oglasila se "kukavica" u hodniku i otkukala tri puta. Skontala sam da će mi se muž verovatno probuditi, pa sam na brzinu ja otkukala preostalih devet puta. Bila sam stvarno ponosna na sebe kako sam u trenu
tako domišljato odreagovala (iako sam bila totalno u komi). Tako sam izbegla moguću svađu sa mužem.

Sledećeg jutra pitao me je kada sam došla, a ja mrtva hladna odgovaram: - U ponoć.

To ga uopšte nije uzrujalo.

"Uh, ovoga puta sam se izvukla!" - pomislila sam.

Tada je rekao: -Treba nam nova "kukavica".

Kad sam ga upitala zašto, odgovorio je:- Pa, sinoć je naša "kukavica" otkukala tri puta, zatim je rekla: "Oh, sranje", otkukala još četiri puta, pročistila grlo, otkukala još tri puta, zakikotala se, otkukala još dva puta, zatim srušila stočić za kafu i prdnula.


Nadam se da sam vas malo nasmejala. Nestižem da heklam ali zato uživam sa novom koleginicom na poslu. I dok pijemo kafu na smeni stignemo i da nasmejemo jedna drugu. Ovu priču sam dobila od nje i sad kad je pročitam izaziva mi suze na oči od smeha. Pa koleginice hvala ti.

A cure drage što se tiče heklanja ako mi verujete ja uveče pre zaspem od moje bebe. Ali jedan stonjak je gotov i čeka peglanje i slikanje. Pa nije baš da nisam ništa radila. Pusa za sve drage ljude koji su ušetali u moj život. :-)


недеља, 14. март 2010.

PANČO ZA MOJU MARU

Kad sam pred kraj prošle godine videla sliku ovog panča u crvenoj boji odmah sam se zaljubila u njega. I tada mi je pala napamet ideja da ga napravim mojoj starijoj sestri Mari. Uvek nekom nešto pravim ali ona nikad da dobije nešto ovako lepo. I krenula sam u izradu. Ali kako u Somboru nema neke interesantne vunice kombinovala sam plavu i belu boju zajedno da bi pančo bio interesantniji. I kad je bio gotov uslikala sam ga ali na stolu i nije se videla sva njegova lepota. I tako je manekenka bila moja mama jer je Mara tog momenta čuvala moju bebu. Mara je oduševljena i nadam se da će ga dugo nositi.
Ali najslađe u celoj izradi panča je to što sam ja sedela sa mojom sekom i pila kafu, dok je ona pazila na naše curice i igrala se sa njima, a ja ga heklala pred njom. Par puta je pitala šta pravim? Ali kako ja večito nešto pokušavam napraviti pa ako neispadne ništa onda oparam. Tako sam joj ja i ovaj put rekla kako pokušavam nešto napraviti. I nemožete ni zamisliti Marino oduševljenje kad je za badnje veče videla gotov rad i još da je to pančo. Samo je kasnije komentarisala kako sam joj stalno govorila da nešto pokušavam ali da neće biti ništa od toga. Ipak je ispao prelepi pančo. Za svaki slučaj sam joj stavila ove uzice da razlikuje prednju i zadnju stranu i jer je malo širi u predelu vrata. Ali ona se i dalje svima hvali kako joj je seka nešto prelepo napravila. A vi sami prosudite dal je to tako! :-)