Čitaoci

недеља, 28. фебруар 2010.

TRAKA ZA KOSU

Prošle nedelje je mojoj Anji bio 9 rođendan. Ali žurka je bila tek u subotu, ali moram ja doći i izvući uši velikoj devojčici. A kako doći i izvući uši bez poklona i tako sam nabrzinu uradila jedan cvetić za kosu. Uputstvo sam našla na jednom blogu. Anja je oduševljena tako da je cvetić stalno nosila u školu i na svoju žurku u subotu. Ali već mi je i mlađa sestra naručila jedan takav, jer je sad moda da se nose veliki cvetići u kosi. Slike su malo lošijeg kvaliteta slikane su mobilnim telefonom.


























Evo da se izvinem svima, ovih dana sam počela polako da se pripremam za posao, tako da redovno čitam vaše blogove ali neostavljam komentare :-( . Inače uspevam i po malo da heklam. Zavesa je na polovini i sad malo pauziram od nje, a trenutno heklam jedan stonjak. Od sutra sam zaposlena žena (prošlo je moje porodiljsko i vraćam se na stari posao), ali stićiću da se i dalje družim sa vama svima meni dragim ljudima. Još jednom da se izvinem zbog komentara, ali kad se uštosim biće i njih. Veliki pozdrav i velika pusa za sve moje čitaoce :-).

уторак, 16. фебруар 2010.

PRSTENOVI ZA SALVETE

Ovo je bila tajna iz Pančeva. Toliko su me Oljini prstenčići oduševili da sam morala i sebi da napravim barem jedne. I pošto sam ljubitelj plave boje onda je ispala ovakva kombinacija. Zadovoljna sam za prvi put. Cvetiće sam sama radila, rađeni su od beolina i kuvala sam ih. Mrsko mi je bilo paliti rernu za tako malo posla.
Juče smo imali goste pa su i moji prstenčići prvi put pokazani. Prijatelji su se oduševili, toliko im je bilo lepo da dekoraciju nisu hteli da kvare i tražili su one obične i dosadne bele salvete. Eto toliko za sad. Ovo je dokaz da ja moram uvek da napravim ono što mi se svidi. Kradem ideje tako što sama sve moram da napravim. Ali ovaj put moram i da se zahvalim Olji i njenom mužu što su mi ipak otkrili neke tajne jer bez njih bi ja ostala bez ovakvih lepih dekoracija. Društvo hvala vam još jednom.
Uradila sam svih šest komada, sad sam videla da je na slici samo pet jer je šesti dekorisan.

субота, 13. фебруар 2010.

NOVE ZEPICE

Nove zepice Vanja već odavno nosi. Problem je hodaljka, jer u cipelicama zapinje za hodaljku pa mora imati nešto na nogicama. I pošto smo bele prerasli onda sam joj od ostataka braon i bele boje radila zepice. Poučena iskustvom belih koje su bile stalno prljave ovaj put sam đon radila u braon boji (manje se prljaju). A posto su bile obične uradila sam trakicu mešajući crvenu i belu boju.

четвртак, 4. фебруар 2010.

NEŠTO ZA BABU I DEDU

Evo najzad da postavim radove što sam uradila pred novu godinu za poklon babi i dedi (svekrva i svekar).
Dedi sam radila flašu u crno beloj kombinaciji zato što navija za partizan a i iz čistog razloga da flaša bude kao neki čovek u odelu. Pa prosudite sami!Ova druga je slikana mobilnim pa je lošija. Stavila sam je iz razloga da lakše vidite kombinaciju boja.

























Dok je deda dobio iznenađenje (nije očekivao nikakav poklon, a ne da još bude heklan). Baba je naručila stonjak po mojoj želji (nije imala vremena da traži sama po novinama, po svom izboru, šta da joj uradim), ali htela je stonjak za svoj kockasti stočic u dnevnoj sobi. I sad ja sam joj želju ispunila. Moja je ljubav da stonjaci budu nepravilnog oblika, pa je tako izbor pao na ovaj model.















I još jedna sitnica. Polomio nam se je ključ od auta, ustvari pukla je plastika pa je jedan majstor navario neki običan krug. Pa sam prilikom vožnje imala osećaj da umesto ključa držim neki štap. Pa morala sam i njega ukrasiti. Mešala sam plavu i crvenu boju i opheklala taj krug. I sad bi sve bilo super da se auto u međuvremenu nije pokvario, pa je ovaj detalj ostao zaboravljen.
Eto nekih novosti od mene. Ima još radova i trenutačno radim jednu zavesu sebi za dnevnu sobu. Možda je do leta i završim. :-)

уторак, 2. фебруар 2010.

VIKEND

Vikend je krenuo kao i svi prethodni. Ali u petak posle podne bilo je malo drugačije. Išli smo na čuveni Sajam peradarstva u Somboru. Inače sam jako veliki ljubitelj životinja i svake godine idem na ovaj sajam. Ove godine je bilo još i lepše jer smo ja i muž vodili i našu bebu. Njoj je bilo interesantno na njen način, ali najlepše joj je bilo to što je krala vodu i hranu golubovima iz njihovih činija.



































U subotu smo se popakovali oko podneva i krenuli autobusom za Beograd. Vodili smo bebu na prvi veći put i hteli smo da vidimo kako će podneti putovanje. Verujte ona ga je mnogo bolje podnela nego mi odrasli. Malo je spavala, malo jela i pila i već smo stigli u Beograd. Tamo nas je sačekao mužev kolega koji nas je prevezao u Pančevo kod njega kući gde smo i prespavali. Razlog puta je bilo prvenstvo Srbije u sudoku, u kom se je moj muž takmičio.

Ali to još nije cela priča, u nedelju ujutro smo oko pola 8h dobili buđenje i javljeno nam je da smo postali ujak i ujna. Mala Sofija iz Pariza je sve iznenadila i odlučila da se rodi 20 dana pre termina. Svi smo onako bili u šoku, ali da je ona nama živa i zdrava kao i njeni roditelji.

Kasnije oko 12 sati krećemo u gimnaziju da vidimo takmičenje i sad nećete verovati ali Daca i to naša Daca je odlučila da zaboravi na kućne obaveze da bi se najzad upoznale. Daco hvala na predivno provedenom vremenu. Vreme smo provele u jednom poslastičarnici ali nažalost nisam zapamtila ime. E sad Daca kao prava domaćica mi je poklonila predivan komplet nakita koji ona pravi.
A ja kao i svaka žena koja nerazmišlja nisam joj ništa poklonila, pa Daco izvini biće opet prilika pa ćeš nešto i ti dobiti. Čak se nisam setila ni da se slikamo zajedno za uspomenu koliko nam je bilo lepo i koliko nam je moje dete dopustilo. Beba je provela jedno vreme mirno spavajući dok smo nas dve lepo pričale. Moram napomenuti da je sa nama u društvu bila i Olja domaćica kod kojih smo prespavali. Predivna žena sa predivnom porodicom.


Bližio se kraj vikenda i kad su se muževi pojavili kući, moj muž je nosio medalju i pehar za osvojeno prvo mesto na takmičenju. Sad je cilj naći pare za Filadelfiju, jer se tamo organizuje svetsko prvenstvo u sudoku.














Na kraju moram reći nisam videla čuveni pančevački buvljak. Ali sam se za sledeći put sama najavla da dođem, nisam čekala da me pozovu. Malo nekulturno od mene ali šta da se radi ipak sam plavuša. Razlog je sledeći, videla sam kod Olje u stanu predivne stvari koje pravi njena tetka i povodom toga sam se pozvala da dođem da bi otišla u njenu malu radionicu i razmenila iskustva i nešto naučila. Neću odati o čemu se radi ali ja sam oduševljena.
I sad kad me put nanaese u Pančevo sledeći put Daca i Olja će morati, ali ovaj put bez dece, provedu po svim skrovitim mestima njihovog grada.
I zaključak šta reći osim da smo se svi troje lepo proveli, i svako je nešto naučio.