Čitaoci

среда, 30. септембар 2009.

ROĐENDANI I TORTE

U subotu je moja malđa sestričina slavila svoj četvrti rođendan. I moja beba i ja se lepo spakujemo i odemo na rođendan. Dete nam se obraduje i kad sam je izljubila i izvukla uši pitam je lepo gde je torta, kad ona meni lepo kaže da torte nema. I sad ja njoj lepo kažem pa onda nas dve idemo kući ako nema torte. Ona dete ništa negovori pa valda je mislila da je nana (a tako me zovu jer ja sam mlada da me zovu tetka) malo poludela. Ja se normalno šalim, a zašto, pa zato što je torta došla kod mene i ja sam je ukrašavala. Da neznam samo da šijem i heklam i da držim iglu u rukama pokazuje i ova barbika. Šta da radim kad od svih salata i mesa meni je najdraža čokolada. Sutra uveče odemo kod prijatelja a njihova je curica slavila pre nekog vremena svoj treći rođendan i sad se meni njena mama hvali sa slikama sa rođendana i pokazuje sliku torti koje su bile. Nemam reči sve su prelepo ukrašene, ali je torte radila i profesionalna kuvarica koja se tim poslom bavi preko 20 godina. Nemam reči, i mi nekad naručimo torte ali ja znam da neću skoro zaboraviti zapanjen izraz lica moje Bobe kad je videla svoju tortu pa verujte nije prepoznala ni svoju barbiku na torti a ne da se nije obradovala. Pre par godina sam i starijoj radila isto tako barbiku ali nisam mogla da nađem sliku, ako je nađem pokazaću vam i tu.

Ovo je torta pre svećica.


A ovo su moje cure, a ova u sredini je slavljenica.

субота, 26. септембар 2009.

E OVO JE POSAO

Juče posle podne, šta da radimo. Ja i beba bi išle u šetnju a tata bi još malo rešavao zadatke. Pa kome onda udovoljiti. I tako dođemo na ideju da zaposlimo babu i dedu. I lepo ja i beba siđemo u pridzemlje i damo prvo babi zadatak da kuva kafu. Onda izađemo napolje i zaposlimo dedu da voza bebu u kolicima. A ja pitate se šta sam ja radila pa normalno pila kafu i heklala.
I sad se pitate zašto je to bitno i evo, beba je nosila svoj novi šeširić i vozila se u sedećem položaju. Morala je biti vezana sa svim mogućim kaišićima da nebi pala, ali nema veze bitno da je ona sva bila važna sa svojim šeširićem i razgledajući dvorište iz novog ugla gledanja.
A ja sam kao što i vidite uslikana kako heklam čisto kao dokaz da se vidi da ipak ja radim sve te radove za koje se hvalim. Malo šale nikad nije dosta. Pozdrav :-)

IZGUBLJENI PUT

Evo prilike za nekoga ko voli da radi stonjake iz delova. Jednom davno sam probala da uradim ali bila sam početnik pa mi je bilo preteško, pa sam morala da odustanem. Ali sad već kad sam uslikala šemu onda ću je staviti i ovde možda nekom bude inspiracija za rad. Inače gotov rad je slika iz novina. Nebi volela da bude zabune.

четвртак, 24. септембар 2009.

1000


Pre par meseci ovo je krenulo kao avantura. Na nagovor mog supruga koji se je dosetio i pitao me zašto i ja nebi imala svoj blog rekla sam pa ajde napravi mi ga. I pošto smo bili u pripremi za doček prinove i manjak ideja logično je bilo da se blog zove NADIN BLOG. I tako sam krenula i ja u blogerske vode. I sada na jednom mestu postavljam svoje radove. I kad je ovaj projekat pokrenut nisam očekivala da će i da opstane. Uvek sam mislila pa ko će pohvaliti moje radove kad su njihovi još lepši. Ali evo zahvaljujući svim ljubiteljima ručnih radova moj blog je dobio i 1000-tu posetu. I šta reći osim hvala svim ljubiteljima heklanja na svakoj poseti i na svakom komentaru i savetu, jer sam uz vas mnogo naučila i to se je već sad i odrazilo na rad koji stvaram. Još jednom hvala za sve koji su omogućili da ovaj moj blog bude posećen i da doživi svoju veliku cifru u posetama. Nadam se da će i druga polovina godine da donese sa moje strane više radova, a sa vaše strane i više poseta i komentara. Pozdrav za sve posetioce i ljubitelje ručnih radova!

:-)

недеља, 20. септембар 2009.

KINESKA HEKLAČICA

U vreme kad sam ja pre par godina radila kod čuvenih kineza nisam videla ni jednu heklačicu. A gazdarica nas je redovno slala u izvidnicu kod konkurencije za proveru robe i cena. I tako neki dan nas pet cura krenemo u šetnju i svratimo kod kineza. I gle čuda kinezi imaju heklačice i to univerzalne kao kafa 2u1. I sad biraj. Ostao im je mali izbor i to u dve veličine slučajno sam kupila istu veličinu. Morala sam da kupim jer je koštala samo 50 din. I tako prvom prilikom ću da probam i to kinesko čudo.
Slika je malo lošija jer je slikano kamerom. Ali mislim da se vidi šta znači 2u1.

петак, 18. септембар 2009.

ŠEŠIRIĆ

Evo najzad i mog prvog šeširića. Nisam znala koliko taj mali šeširić traži pažnje i truda. Ali na kraju se isplatilo. I tako sam probala prvi put, i nestade mi konca. Onda krenem da radim od drugog konca a on pretanak i trebalo bi mi mesec dana da ga uradim i završim. I nakraju kako to obično i bude treća sreća i ja ga napravi i uradi. Mojoj bebi lepo stoji ali nisam ga slikala na njoj ona je tada spavala. Radila sam ga od istog konca kojim radim i stonjake ali sam ga radila sa dve niti. I sinoć dođe moja mlađa sestra i pita kad smo kupili bebi šešir ili ko joj je kupio a ja sva ponosna pa kažem ja sam ga pravila i sad bi i ona jedno šeširče za zimu. Ako bude dobra seka i keka dobiće ga. Malo se šalim ali moram prvo da odmorim prste.

уторак, 15. септембар 2009.

KREČENJE

Recimo da je pauza i šta onda da se radi. Evo ja ću da pijem jednu slatku i toplu nes kafu. Inače sam poznata po tome da pijem tursku kafu sa jako malo šećera i sa mlekom. A interesantno je da volim i nes kafu ali nju pijem bilo toplu ili hladnu ona mora biti jako slatka. Kao cura sam izluđivala konobare i tražila i po 10 kesica šećera. I dok sad uživam u malo mira i pijuckam kafu evo i slika sa krečenja. Godinama su svi navikli da su mi svi zidovi u plavoj boji i sad je došla promena sad su žuti.
Ove dve cure su bile glavni majstori. Velika je moja mama koja je i krečila, a mlađa je moja ćerka koja je bila razumna i dobra taj dan što nam je omogućilo uspešno privođenje kraju. Inače da nebude zabune to nije slikano kod mene.
Ovo je jedan ćošak ali na ormanu su naređani muževljevi pehari. I verovali ili ne svi su puni i medalja sa raznih takmičenja.
Ovaj deo je kao radna soba jer tu je i kompijuter i mali tv. Ali tu su i značajne slike naše male porodice.
Ovo je jedan od slatkih poklona za moju bebu. To je dobila od moje koleginice sa posla, a uradio je njen muz. Mislim da se lepo vidi da piše Vanja i ostavljeno je mesto za sliku koju još nismo stavili jer smo ga tek dobili.
Ovo je jedan mali milje koji nikad nisam uslikala. Interesantna je šema i brzo se radi. Kao što se vidi idu mi ponekad i krugovi. Malo i šale.
A ovo je u subotu postao naš novi član. Nisam stigla da se hvalim ili pohvalim ali moj muž je u subotu postao prvak Srbije u logičkim zadacima. I tako je ovaj pehar dobio svoju novu porodicu. Sad se već uveliko druži sa ostalim. I naravno i on ima medalju u sebi. Eto obaveze zovu ali barem sam se nahvalila. Pozdrav za sve posetioce.

субота, 12. септембар 2009.

JOŠ PONEŠTO STARO

E pa čim se domognem foto aparata slikaću žutu boju, tj. slikaću kako sam okrečila. A neki dan sam vrtela po kompijuteru stare slike mojih radova i nađem još po koju sličicu. Pa evo ih.
Ovo je radjeno pred novogodišnje praznike. Kum mi kaže žašto nepravim heklane ukrase za jelku i kad sam napravila ovog anđela njemu se nije svideo i tako ovaj ostao sam da ukrašava moju sobu. Našao je mesto u cveću da visi na stalku.
Ovo je prvi stonjak koji sam poklonila svekrvi. Nećete verovati ali započela sam ga na putu za Pariz. I tako su kondukteri bili oduševljeni što neko još tako mlad zna da hekla i to još radi u autobusu. A inače sam takav kasnije uradila i mami ali sam njen obrubila crvenom bojom. Jako je lepo ispao.
Ovo je na šemi mnogo lepše izgledalo. Čak mi se čini i sad na slici da je prelep ali nešto mi nije lepo uspeo obrub. Tako kad budem imala vremena ću da ga oparam i da uradim bolji.

субота, 5. септембар 2009.

10 LOGIČKI TURNIR U MAĐARSKOJ

Juče je naših pet sugrađana otputovalo na takmočenje u Mađarsku. To je turnir u rešavanju logičkih problema. Turnir je počeo danas u 11h i traje do sutra u 11h. Poznat je po tome što takmičenje traje 24 sata. I tako nema noćas spavanja za naše takmičare. Nadamo se da će doneti bolje rezultate nego prošle godine. Moj muž je prošle godine osvojio na ovom takmičenju 3 mesto. Tako da se nadamo ili trećem mestu ili čak da bude i bolji nego prošle godine. Mogu samo da vam kažem da su lepo putovali ali dočekalo ih je loše vreme pa su tek jutros išli u šoping. Tako da ja mogu da očekujem čokolade jer mi svaki put obavezno donese neke lepe. A ja i beba ćemo odsustvo tate da nadoknadimo tako što ćemo da okrečimo našu kuhinju i dnevnu sobu. Pa mi njima želimo lepi uspeh a nadam se da ćete vi meni poželiti da lepo okrečim kuću. Pozdrav za sve ljubitelje logike i heklanja. I u poverenju nisam muža uspela da naučim da hekla ali on je mene uspeo samo da zainteresuje za sudoku. I tako svaka nedelja ili svetac je dan kad ja rešavam sudoku jer neheklam. I još jednom pozdrav.

четвртак, 3. септембар 2009.

DACIN BLOG

Evo i nama lepih vesti, Danijela je napravila svoj blog. Pa pošto je ovo malo kasno nadam se da ću sve zaljubljenike u heklanje ujutru obradovati. Ja vas sve pozivam da svratite kod nje na blog i da je podstaknete na nam pokaže svoje lepe radove. http://dacinblog.blogspot.com/ ovo je njena adresa i poželite joj lep početak.